Muž, otac, brat, prijatelj, profesor, svećenik, šef na poslu – svi moji muškarci koji su obilježili moj život. To su moji vitezovi.

Na današnji dan žena – zahvaljujem njima – svakom posebno – što su sa toliko pažnje brinuli i odgajali ženu koja se NE treba natjecati s njima. Svojom podrškom izgradili su stup stabilnosti različit od njih – ali za njih iznad svega važan.

A žene koje su obilježile moj život?!  E,  puno je tih zmajki koje su me obilježile – ali današnjih par slova posvećujem onoj od koje sam naučila Osnove poduzetništva. Mojoj tetki Ivki – seoskoj ženi, poljoprivrednici.

Još u doba socijalizma postavila je osnove tržišnog natjecanja u proizvodnji i prodaji poljoprivrednih proizvoda. Učila je i naučila a)osnove kapitalizma na pijacama od Zenice do Zagreba u b)doba socijalizma. Vjerojatno nije nikad ni znala definirati niti jedan od ova dva pojma, ali ih je jako dobro razumjela.

Važno je da je ponavljala :

• Roba se može prodat’ ako moje mušterije znaju da je zdrava i kvalitetna i da sam svake srijede na pijaci u  Zenici, a svake subote na zelenoj tržnici u Zagrebu.
• Nemo’š očekivat zaradu od božje milosti ako ne ustaješ rano i ne radiš puno.
• Moraš imat najbolje paprike i najbolji paradajz, i uvijek najbolje sjeme i prva, ali moraju znat kupci da si i svake godine uvela nešto novo u prodaju što ni’ko drugi nema. (Nije baš točno mogla izgovoriti riječ „karfiol“ ali ga je imala u ponudi, još davnih osamdesetih. Jer to tada nije imao nitko drugi osim nje.)

Fala tetki Ivki na znanju iz poduzetništva, a mojim vitezovima na izgradnji sustava NEnatjecanja s njima.

Važno je imati „karfiol“ u ponudi.

Sretan vam dan žena. 😊